Trivijalna knjizevnost

 ...oznacava ona knjizevna djela koja citateljima iskljucivo nude zabavu bez ikakvih umjetnickih vrijednosti. Naravno ,knjizevnost je od uvijek imala i cilj da zabavi citatelje ,ali kada ta zabavnost postane jedini smisao i cilj nekog knjizevnog djela, ono gubi umjetnicki karakter, jer pisci tada citateljima nude uzbudenja iskljucivo na osnovu fabule. Takva djela su bili viteski romani, a takvih  djela je sve vise  otkako se razvila tehnika stampanja knjiga, pa su pojedini romani mogli biti stampani u stotinama hiljada primjeraka i prodavani za „pet para“ („ petparacki romani“).  U toj vrsti knjizevnosti razvili su se brojni zanrovi: avanturisticki romani, kriminalisticki, romani s Divljeg zapada, naucnofantasticni romani i sl.

 

 

Beletristika

 ...je literatura suprotna trivijalnoj knjizevnosti. To je sve ono  sto ima dublju  moralnu poruku i znacenje, te ima umjetnicku vrijednost.

 Parodija

 ...( grcki- pjesma koja prati drugu pjesmu) je knjizevno djelo u kojrm se oponasaju stilske karakteristike  nekog autora ili grupe autora, s ciljem da se ucine smijesnim. Jos od antickih vremena pisci su cesto parodirali djela drugih pisaca, da bi im se narugali ili nasalili. To su obicno cinili s djelima koja su stekla vecu popularnost, jer da bi parodija imala efekta, njen citatelj mora prepoznati djela koja ona ismijava. Moze se parodirati na stilske karakteristike jednog pisca, ali i na sam duh jedne vrste knjizevnosti. Parodije se cesto koriste u tzv. knjizevnim borbama „mladih“ sa „starim“, pa predstavljaju znacajan faktor u razvoju knjizevnosti.

 

Analiza likova

 Don Kihot

Je na pocetku romana Anselmo Kuijano, plemic koji ima oko 50 godina, visok, suhonjav, mrsav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova. Odjednom spazi cari citanja starih viteskih romana i poslije, pomucenog uma, odluci postati skitnik vitez i odlazi u pustolovine po Spanskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje lako. On zivi u svojim iluzijama i vidi samo ono sto on zeli da vidi, iako mu svi ostali govore suprotno. Lakovjeran je i naivan, ali i plemenit i cestit, sto se vidi kroz njegove pustolovine. On je lud, ali to nije patolosko ludilo, vec sam nacin njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikad nije sveden na lakrdijasku figuru, neho on postavlja simbol ljudske tragike. Don Kihot, prije svega, izrazava vjeru u nesto vjecno, vjeru u istinu koju on ne otkriva lako, nego do koje dolazi nakon duge borbe. Prvi ideal Don Kihota je renesansni ideal humanizma, slobode i pravde. Don Kihot je sav prozet odanoscu tom idealu, radi kojeg je spreman rizikovati i svoj zivot. Potpuno je nesebican i pravedan. Servantes mu pred smrt vraca razum, on spoznaje kakve je gluposti napravio, te odlucno umire kao Alonso Kuijano Dobri.

 

Sanco Panza

Je Don Kihotov perjanik. U knjizi je opisan da je imao golemu trbusinu, a nizak rast i tanke noge. Iako se ba pocetku knjige spominje da je bio bez mnogo soli u glavi, kasnije se dokazuje suprotno. On je Don Kihotova susta suprotnost. Dok se Don Kihot upustio u trazenje pustolovina zbog svojih ideala, Sanco je to napravio iskljucivo iz koristi. Veoma je plasljiv i izbjegava fizicke sukobe. Sklon je recitiranju narodnih izreka, sto Don Kihotu jako smeta. Tokom njihovih pustolovina ne  pokazuje veliku privrzenost gospodaru, sve do Don Kihotove smrti, kada pokazuje da je spreman podrzati u njegovoj zadnjoj ludosti.

 *Don Kihot i Sanco Panza predstavljaju dva svijeta, koliko suprotna, toliko i povezana: ludost i razum, masta  i stvarnost, ideali i sebicnost, bezumna smionost i oprez; sudaraju se i stapaju, odudaraju i privlace, ispreplicu i tvore ono duboko jedinstvo sto se zove zivot, u svoj njegovoj slozenosti. Oni su predstavnici dvaju suprotnih svijetova, ali jedan bez drugog ne mogu. Sva snaga i velicina knjige pocivaju na njihovim dijalozima i sukobima. Sanco je tu da bi svojom preprostom logikom i svojom domisljatoscu dao pravo osvjetljenje Don Kihotovim ludostima i mastarijama. Don Kihot je tu da bi pokazao Sancu kako mozda nije sve u logicnosti i prakticnosti, kako ljudskoj dusi treba nesto vise od toga. Tako su njih dvojica, razliciti, isli zajedno. Iznad svega, vezala ih je dobrota, od koje je sazdan citav ovaj roman.

 Funkcija dijaloga u karakterizaciji likova

 Servantes se posluzio dijalozima da pokaze osobine likova ovog djela, jer se po njihovom govoru vidi da li su iz plemickog sloja, da li su vitezovi, da li je to obican seljak i sl. Takodjer, u dijalozima izmedju Sanca Panze i Don Kihota  mozemo prepoznati njihove suprotnosti, ali i stvari koje ih povezuju.